:: Forumi ›

#1: Kim Autor: ceca, Lokacija: banja luka

Poslato: Pet Jan 02, 2009 9:36 pm
----
Kim

je zacin koji smanjuje nadutost u stomaku, olaksava rad crijeva i red face

gasove.
Doda je se pri kuhanju pasulja, sociva, graska, mahuna, kupusa, koristiti pri kuhanju 10-tak zrna, NE vise stvara osjecaj opustenosti pospanosti pa i san.
Dodaje se u caj za bebe Sad

(kod grceva) u kamilicu,
1,5dcl caja blagog sa 3 zrna kima kratko prokuhati i bebe nemaju grceve, stomacic lakse vari,olaksa gasove.

#2: Re: Kim Autor: Vesna, Lokacija: Subotica

Poslato: Pon Feb 16, 2009 8:28 pm
----

ceca citat:

Kim

je zacin koji smanjuje nadutost u stomaku, olaksava rad crijeva i red face

gasove.
Doda je se pri kuhanju pasulja, sociva, graska, mahuna, kupusa, koristiti pri kuhanju 10-tak zrna, NE vise stvara osjecaj opustenosti pospanosti pa i san.
Dodaje se u caj za bebe Sad

(kod grceva) u kamilicu,
1,5dcl caja blagog sa 3 zrna kima kratko prokuhati i bebe nemaju grceve, stomacic lakse vari,olaksa gasove.

Ceco, potpuno si u pravu za kim, samo ja imam tu i mali dodatak. Kim je najbolji kao LEK ako je u prahu i ako se spravlja na sledeci nacin>
PROPRZITI ZRNA KIMA NA SUVOM PLEHU U RERNI NA 150 STEPENI OKO 15 MINUTA. OHLADITI PA SAMLETI U PRAH.
Ovakav kim se dodaje u SVAKO jelo ali pre konzumiranja - ne kuva se sa jelom. Ima jako lep ukus i ne dominira nad ostalim ukusima, a pomaze kao odlican laksativ sigurno. Probala sam. Bye

#3: Cimet Autor: ceca, Lokacija: banja luka

Poslato: Sre Mar 25, 2009 1:30 am
----
Cimet

Zacin od kore drveta porodice cimetovca.Osusena kora se melje u fini prah.Dodavanjem jelu dobija se sladak, mirisan, crvenkast i blag okus.Poboljsava ukus kompota, kolaca, kuvanih vina, punca, krema, slanih jela arapske, indiske i meksicke kuhinje, ishrane namjenjene secernim bolesnicima.Cimet se slaze sa vanilom,korijandrom i muskatnim orascicem.

Super

Sos od cimeta

2,5dcl povlake
0,5dcl mlijeka
2 kasike secera
1 zumanjak
10g cimeta

Cook

Povlaku, mlijeko i 1 kasika secer ukuvati na laganoj vatri,
umutiti zumanjak, 1 kasiku secera i cimet, umuceno sastaviti u mlijeko stalno mijesati zicom ili lagano mikserom na laganoj vatri jos 2-4min.

odlicno uz vocne kolace, pite. Mnjam

#4: ...the spice... Autor: maski, Lokacija: beograd

Poslato: Sre Jun 17, 2009 3:28 am
----
nachnimo temu ...

o visheslojnosti ....
o tajni ....
o sedam velova.....
o skrivenoj chari....
o retkim vrednostima...
o opojnim mirisima i zanosnim ukusima....
o dramaticnim obrtima...
o avanturistima...
o velikim borbama ....
o hrabrim poduhvatima ....
o drajv-u ....

kako su otkriveni, odakle su dovezzeni, kako su zziveli bez njih, shta smo nauchili, kako ih volimo, kako ih zamishljamo....

isprichajmo prichu o zachinu....

#5: Re: ...the spice... Autor: maski, Lokacija: beograd

Poslato: Sre Jun 17, 2009 3:34 am
----
morski orashchic!/muskatni orah!
da, ali samo kor, jezgro ploda. kao Earth. spoljni omotac je slatka pegava vochka, zastita jezgra su krv crvene niti koje ga drzze i cuvaju kao zmajevim prstima. to je zacin za sebe -> mace (na engl.). i konacno, kad mislish nema vishe iznenadjenja, na dlan ti padne mirisni morski orashchic....

#6: Re: ...the spice... Autor: maski, Lokacija: beograd

Poslato: Sre Jun 17, 2009 3:35 am
----
potomak porodice magnolija, mali zvezdasti anis (ali kinez a ne japanac! njegov brat japanac je otrovan!), vochka zimzelenog drveta, leci svet od pticijeg gripa.

bere se malo pre sazrevanja. lekovito svojstvo se izdvaja u desetostepenom procesu proizvodnje koji traje godinu dana.

90% svetske proizvodnje unapred je odkupila firma ROCHE za proizvodnju TAMIFLU-a.

#7: Re: ...the spice... Autor: maski, Lokacija: beograd

Poslato: Sre Jun 17, 2009 3:39 am
----
Veoma je malo zemalja u kojima se ne koristi biber; po nekim statistikama, biber je najviše korišćen začin na svetu. Poreklom je iz Indije, a spominje se u starim spisima od pre 3.000 godina. U starom Rimu je bio najdragocenija i najtraženija roba.

( I particularly like the story of the Venerable Bede, wonderfully humane English monk and scholar of the Dark Ages who, on the point of death in 735 AD, carefully divided his greatest treasure amongst his friends: a handful of pepper.)

Danas, najkvalitetniji biber stiže iz Indonezije, ali su ipak Indija i Brazil najznačajniji proizvođači.

Postoji više "vrsta" bibera (crni, beli, crveni i zeleni); zapravo, sve one potiču od iste biljke, a razlikuju se po načinu pripreme za tržište, što im daje drugačiju aromu i stepen ljutine. Crni biber nastaje od zelenih (nezrelih) bobica koje se posle berbe suše na suncu i tako dobiju crnosmeđu boju, a površina im postane hrapava i smežurana. Crni biber je najljući od svih. Najbolje je da se melje neposredno pred upotrebu, jer jednom samleven brzo gubi aromu.

Zeleni biber je danas prilično popularan pošto ima veoma prijatnu aromu. Svež može da se održi u frižideru svega osam do deset dana, zato se zelene bobice najčešće stavljaju u presolac i prodaju u bočicama. Beli biber se dobija od crvenih (znači, zrelih) bobica koje se posle berbe ovlaže, pa spoljna opna nabubri i otpadne. Bobice se potom suše. Beli biber nije mnogo ljut, ali zato ima jaku aromu.

Nekada se i crveni biber pripremao za tržište kao i zeleni, naime, bobice su se stavljale u presolac. Crvene bobice su veoma aromatične i ljute. Danas je moguće naći po prodavnicama sušene crvene bobice, ali to nije pravi biber, već biljka Chinus molle. Zrnca te biljke su ljuta, a miris je nešto između mirisa bibera i limuna.

Postoji i kajenski biber, koji potiče iz Južne Amerike i pravi se od mlevene ljute papričice čili, kao i piment, koji je takođe poreklom iz Amerike. Najbolji je onaj sa Jamajke - ima ukus bibera, a miris mešavine bibera, muskata, cimeta i karanfilića. Koristi se za začinjavanje najrazličitijih jela, kao i nekih kobasica.

#8: Re: ...the spice... Autor: maski, Lokacija: beograd

Poslato: Sre Jun 17, 2009 3:42 am
----

3000 - 2000 pre Hrista

Stari Egipćani su još tada, između ostalog, ubrajali luk, beli luk, borovicu i kim ne samo u dodatke jelima, već takođe i u lekovite materije, kao i materije za održavanje lepote, i to u svakodnevnoj upotrebi. U Mesopotamiji već postoje nazivi za ove začine.

2200 - 1800 pre Hrista

Iz Kine potiču pismeni dokazi o upotrebi pravog anisa, šafrana, đumbira, itd.

V - III veka pre Hrista

U staroj Grčkoj i Rimu filozofima i lekarima su već bili poznati različiti začini i začinsko bilje, pri čemu je ovo u prvom redu korišćeno u lečenju.Aleksandar Veliki je iz svojih vojnih pohoda u Persiji i Indiji sa sobom doneo biber i cimet. Uvezeni začini su kod Grka označavali dobrostojeće stanje.

100 pre - 200 posle Hrista

Rimljani su stekli saznanja o začinima iz Grčke i na osnovu njih su ih gajili. Svojim vojnim pohodima je Cezar pokušao, između ostalog, da prekine trgovački monopol Arapa koji su svoje začine naplaćivali skuplje.

VIII i IX vek n.e. - Monasi Benediktinskog reda preneli su začine i začinsko bilje preko Alpa u Zapadnu i Srednju Evropu.

XII vek n.e. -Opatica, Sveta Hildegard, imala je veliki značaj za sađenje začina i začinskih bilja u to vreme, pošto je razvijala sopstvene i aktuelne metode lečenja.

XIII vek n.e. - Venecijanski trgovac Marko Polo je, na svojim putovanjima otkrio muskatni oraščić i začinski karanfilić, na Malezijskoj obali otkrio je biber, đumbir i cimet. U to vreme su začini bili vredni zlata.

XV vek n.e. -Kristofer Kolumbo u Americi nije našao čuvene začine iz Indije. Međutim, njegov brodski lekar, Chanca doneo je sa sobom u Evropu ljute čili papričice.Dok je Kristofer Kolumbo otkrivao Ameriku, Vasko de Gama je 1498. godine plovio prema Kalkuti i na taj način prekinuo trgovinski monopol Osmanlija. Kako je sada bio poznat plovni put za Indiju, venecijanski monopol bio je nepovratna prošlost i Lisabon je iz trgovine isključio Veneciju.Kao kontramera, 1453. godine su Turci preuzeli Carigrad kao trgovačku metropolu.Početkom ovoga stoleća je Ernan Kortes doneo zrna kakao iz Amerike, gde je on, u Meksiku takođe upoznao i vanilu kao aromatični dodatak kakau.

XVI vek n.e. -Da bi održali cene začina visokim, Portugalci su, čak uništavali njihove plantaže. Krajem XVI veka počeli su Španci i Holanđani sa pokušajima da ospore ovo Portugalsko tržište. Iz tog razloga je Francisko Fernandez, po nalogu kralja Filipa II, otputovao u Meksiko. On je naišao na specijalni biber koji je nazvao "piper tabasci" - a prema Meksičkoj provinciji Tabasko. Tako je u Evropu došao i karanfilić, začin iz Novog sveta.

XVII vek n.e. - Početkom stoleća, Holanđanima je pošlo za rukom da potisnu Portugalce iz svetske trgovine i oni su svoj monopol štitili striktno i nemilosrdno. Na Cejlonu je donet zakon o kontrolisanom sađenju drveta cimeta i muskatnog oraščića. Pri nepoštovanju ovog zakona, pretila je smrtna kazna.Posle kraćeg vremena su Englezi učvrstili svoju vladavinu u Indiji i nasledili monopol u trgovini začinima.
1770. godina n.e.

Francuskom gradonačelniku Mauricijusa pošlo je za rukom da od Moluka ukrade drveće muskatnog oraščića i da na taj način prekine njihov monopol. U ovom periodu Francuzima je pošlo za rukom da prošire uzgajanje karanfilića i na drugim ostrvima, te je došlo do naglog skoka njegove proizvodnje u svetu. Slično se događalo i sa đumbirom.

Sa razvojem transporta i trgovine, u toku XVIII veka, došlo je do smanjenja prekomernog značaja i cene začina.

(izvor - KOTANYI sajt)

#9: Re: ...the spice... Autor: zmuj, Lokacija: Beograd

Poslato: Pet Jun 19, 2009 6:53 pm
----
Super

#10: Ruzmarin Autor: ceca, Lokacija: banja luka

Poslato: Uto Jul 28, 2009 3:50 am
----
Ruzmarin je grmolika biljka, listovi rastu nasuprot jedni drugih, cvrti, zeleni mesnati, biljka je i zimi zelene. Jako je osijetljiv na mraz pa ga treba unositi i sklanjati, raste u kamenjaru ne zahtijeva mnogo vode i zemlje. Listovi narastu u duzini 2-3cm, etericna je i nekima smeta mirisom ili aromom u jelima.
Za caj kao ljek koristi se suseni cvijet u hladu, ne procvali cvijet sa mladim listicima pri vrhu takodje suseni u hladu.
Cajevi su za probavu, cirkulaciju, oporavak.
U ishrani dodaju se svijezi ili suseni listici i grane u svim Mediteranskim jelima, rostilju, picima...
Ulje ruzmarina odlicno je za masazu reumaticnih mijesta, masazu cela vrata i inhaliranje zacepljenih sinusa,
ali oprez alergicnih i astmaticara nekima to moze da naskodi!

#11: Re: ...the spice... Autor: maski, Lokacija: beograd

Poslato: Uto Dec 01, 2009 8:37 pm
----
Pinjoli su plodovi borova roda Pinus čiji se krupniji primjerci upotrebljavaju kao hrana. Plodovi bora (uglavnom Pinus monophylia i Pinus edulis) sakupljali su se u Sjevernoj Americi još prije 10 000 godina, dok ih u mediteranskom području (Pinus pinea) upotrebljavaju 2 000 godina.

Bor (Pinus pinea L.) je visok 6-12 metara, a potrebno je 15-ak godina da bi počeo razvijati veću količinu češera. Svjetlija strana je u tome da jedno stablo može biti produktivno daljnjih stotinu godina.
Berba se obavlja ručno, a češeri se suše na suncu kako bi se njihove ljuske otvorile. Sjemenke s ljuskama potom se odstranjuju ručno ili mehanički kako bi se došlo do sjemenke – pinjola.

U starom se Rimu od smrvljenih pinjola, badema i octa pripremala neka vrsta senfa. Pinjoli su se upotrebljavali i kao začin u kobasicama, salatama, kolačima te u drugim jelima. Budući da lako užegnu, čuvali su se u medu. Spomenute činjenice o širokoj primjeni pinjola potvrđuju i nalazi pinjola u ruševinama Pompeja nakon vulkanske erupcije Vezuva 79. godine.

Još iz antičkih vremena poznata su njihova afrodizijačka svojstva. Zapise o tomu nalazimo u rimskoj knjizi o zdravlju Tacuinum Sanitatis in Medicina te u arapskoj knjizi "Mirisni vrt".

Energetska i nutritivna vrijednost

Pinjoli pripadaju skupini orašastih plodova koji se odlikuju svojstvenom aromom, visokim sadržajem ulja i visokovrijednim bjelančevinama. Osim toga, sadrže obilje mikrominerala i u mastima topljivih vitamina.

Kao jedinica serviranja pinjola uzima se 30 g. Energetska vrijednost po jedinici serviranja iznosi oko 200 kcal.

Usporedba s drugim orašastim plodovima pokazuje da su pinjoli osobito bogati bjelančevinama (23,7%), vitaminima i mineralima. Poput žitarica, orašasti plodovi deficitarni su esencijalnom aminokiselinom lizinom. Kako mahunarke i mliječni proizvodi sadrže lizin, dobro ih je uzimati zajedno s orašastim plodovima.

Od vitamina pinjoli su bogati vitaminima A, C, D, E, tiaminom, riboflavinom, niacinom, a od minerala željezom, magnezijem, fosforom, cinkom i selenom.

Ljekovitost

Orašasti plodovi sadrže velike količine masti koje nose 60 posto ukupnih kalorija. Iako su bogati mastima, ne znači da nisu dobri za zdravlje. Upravo suprotno, njihove su masti uglavnom nezasićene, zbog čega su korisne u prevenciji kardiovaskularnih bolesti i snižavanju LDL kolesterola. Osobito mononezasićene masne kiseline snažno djeluju na smanjenje krvnog tlaka i sniženje LDL kolesterola.

Dr. Christine Albert ispitala je utjecaj orašastih plodova u prehrani 21000 liječnika tijekom američke studije započete 1982. te je ustanovila da je među onima koji su redovito - barem 60 g u tjednu (2 obroka) - konzumirali orašaste plodove broj smrtnih slučajeva kao posljedice iznenadnog srčanog udara bio za 47 posto manji nego među onima koji orašaste plodove uopće nisu konzumirali.

Osim u prevenciji kardiovaskularnih bolesti, pinjoli se koriste kao ljekovito sredstvo protiv uznemirenosti, tuberkuloze, kod poremećaja rada bubrega, mokraćnog mjehura i probavnog sustava.

Kupovanje i čuvanje

Očišćeni pinjoli kupuju se najčešće na tržnici ili u trgovinama zdrave hrane, uobičajeno u paketićima od 40 g, i dostupni su cijele godine. S obzirom na to da sjemenke sadrže velike količine masti, lako užegnu i najbolje ih je kupovati samo onoliko koliko vam je potrebno.

Pinjoli će sačuvati svoju prirodnu aromu i hranjive sastojke ako se čuvaju u čvrsto zatvorenoj posudi u hladnjaku ne više od tjedan dana, a u zamrzivaču u plastičnim vrećicama do mjesec dana.
Priprema jela s pinjolima

U starom se Rimu od smrvljenih pinjola, badema i octa pripremala neka vrsta senfa. Budući da lako užegnu, čuvali su se u medu.

Iako se pinjoli katkad jedu sirovi, obično se prije upotrebe lagano popeku u tavici ili plehu u pećnici (bez masnoće) kako bi još više do izražaja došao njihov svojstven okus.

U zemljama poput Italije, Grčke i Turske, u kojima se slastice uglavnom pripremaju od badema i oraha, pinjoli su ušli na mala vrata kao dodatak kuhanom povrću i riži.

U nadjevima od riže kojima se puni vinova loza, listovi kupusa ili pak nadijeva pile, pinjoli osiguravaju masnoću između zrna riže, a ujedno predstavljaju i element okusnog iznenađenja pri kušanju.

U Kataloniji, kao i u Egiptu pinjoli se miješaju sa špinatom kao kontrast okusu, strukturi i boji.

U talijanskom umaku pesto pinjoli u kombinaciji s bosiljkom, češnjakom, maslinovim uljem i parmezanom daju potrebnu masnoću koja će povezati sve sastojke, kao i potrebnu blagost.
Upotrebljavaju se i u pripremi omleta, riba i mesnih jela, osobito divljači.

Vrlo su ukusni u kombinaciji sa slatkim korjenastim povrćem ili pak u pireima od pastrnaka, celera ili crvenog luka. U Francuskoj, pokrajini Provance, pinjoli se upotrebljavaju u pripremi preljeva za salate od svježeg povrća u kombinaciji s maslinovim uljem.

Na Srednjem istoku poznat je umak tarator u kojem se popečeni pinjoli kombiniraju s kruhom, češnjakom, mlijekom i maslinovim uljem kako bi se dobila kremasta smjesa.

I slasticama će pinjoli dati posebnu aromu, osobito krustadama, halvi ili rižinom pudingu.

Pinjoli

Energetska i nutritivna vrijednost na 100 g.

Hranljive tvari Mjerna jedinica Količina

Energetska vrijednost kcal / kJ 673 / 2813
Ukupno bjelančevina g 13,69
Ukupno ugljikohidrata g 13,08
Ukupno masti g 68,37
Dijetalna vlakna g 3,70
Kolesterol mg 0,00
Voda g 2,28
Aminokiselina triptofan g 0,11
Aminokiselina treonin g 0,37
Aminokiselina izoleucin g 0,54
Aminokiselina leucin g 0,99
Aminokiselina lizin g 0,54
Aminokiselina metionin g 0,26
Aminokiselina cistin g 0,29
Aminokiselina fenilalanin g 0,52
Aminokiselina tirozin g 0,51
Aminokiselina valin g 0,69
Aminokiselina arginin g 2,41
Aminokiselina histidin g 0,34
Monosaharidi g 0,14
Disaharidi g 3,45
Polisaharidi g 1,43
Zasićene masne kiseline g 4,90
Mononezasićene masne kiseline g 18,76
Polinezasićene masne kiseline g 34,12
Vitamin A IU 29,00
Tiamin mg 0,36
Riboflavin mg 0,23
Niacin mg 4,39
Vitamin B6 mg 0,09
Vitamin B12 mcg 0,00
Folati mcg 67,00
Pantotenska kiselina mg 0,31
Vitamin C mg 0,80
Vitamin D IU 0,00
Vitamin E IU 9,33
Vitamin K mcg 53,90
Kalcij (Ca) mg 16,00
Bakar (Cu) mg 1,32
Željezo (Fe) mg 5,53
Magnezij (Mg) mg 251,00
Fosfor (P) mg 575,00
Kalij (K) mg 597,00
Natrij (Na) g 0,00
Cink (Zn) mg 6,45
Mangan (Mn) mg 8,80
Selen (Se) mcg 0,70

* Izvor podataka: USDA National Nutrient Database for standard Reference, Release 16 (July 2003)

text preuzet iz coolinarke

#12: Re: ...the spice... Autor: ceca, Lokacija: banja luka

Poslato: Sre Dec 02, 2009 4:26 am
----
Hvala bas se nacita, ko u biblioteci Smile

#13: Re: ...the spice... Autor: maski, Lokacija: beograd

Poslato: Sub Dec 05, 2009 5:18 pm
----
makadamija

Makadamija, ili australijski orasi, snižavaju nivo holesterola i doprinose zdravlju srca, pokazalo je istraživanje sprovedeno na Državnom univerzitetu Pensilvanije.

Ovi orasi, ukoliko se često konzumiraju, smanjuju i rizik od srčanih oboljenja, i stoga bi ih trebalo svakodnevno uvrstiti u zdravu ishranu.

Iako makadamija orasi nisu, kao ni indijski i brazilski, uvršteni na listu oraha korisnih po zdravlje, koju je objavila američka Uprava za hranu i lekove, njihovo dejstvo je neosporno blagotvorno.

Makadamija orasi sadrže više zasićenih masnoća, od "dozvoljenih" četiri grama na 50 grama oraha. Makadamija sadrže šest, indijski 4,6, a brazilski 7,6 grama, prenosi agencija Tanjug.

Ipak, oni snižavaju nivo "lošeg" holesterola u krvi, jer sadrže viši nivo monozasićenih masti, poput onih koje se nalaze u maslinovom ulju. Ukupan nivo holesterola smanjuju za 9,4 odsto, a nivo lipoproteina niske gustine (LDL), "lošeg" holesterola, za 8,9 odsto.

Takođe, makadamija orasi mogu zameniti druge izvore masti i belančevina u ishrani. Šaka ovih oraha (oko 40 grama) pomaže srcu i sprečava poremećaje njegovih funkcija.

"Smanjenje nivoa holesterola bilo je veće nego korišćenjem oraha koji imaju samo "dobre" masti" izjavila je doktorka Emi Gril, objasnivši da ovi orasi sadrže još neku supstancu koja ima blagotvorno dejstvo.

Po ukusu slični lešniku, makadamija orasi bogati su vrednim hranljivim sastojcima, i sadrže mnogo kalcijuma i drugih minerala. Iako sadrže priličan nivo masti, imaju nizak nivo ugljenih hidrata. Ulje makadamija oraha sadrži oko 22 odsto omega 7 palmitoleinske kiseline. Koristi se u kozmetici, jer ga koža lako upija, a ima hranljiva svojstva, i pomaže pri saniranju opekotina od Sunca.

Pošto se zagrevanjem gube neka od dobrih svojstava ovih oraha, preporučuje se da se jedu sveži. Međutim, budite na oprezu ukoliko ih grickate pred svojim kućnim ljubimcima - imaju otrovno dejstvo na pse.

(MONDO, 07.05.2008.)

#14: Re: ...the spice... Autor: maski, Lokacija: beograd

Poslato: Ned Dec 06, 2009 1:32 am
----
CIMET

Drugi nazivi: kaulin, cimit
Latinski naziv: Cinnamomum Zeylanicum
Eng - CINNAMON

Opis biljke:

Nalazište : uspeva u tropskoj Aziji ( Cejlon, Shri Lanka) te u Indiji i Indoneziji. Kod nas samo kora ili u obliku praška. Spominje se 2800 godina p.n.e. U prošlosti je cimet bio skup kao zlato..Postoje stotine vrsta i podvrsta cimetove biljke. Kao zacinske, koriste se dve vrste: cejlonski i cimet kasija, poznat kao kina-cimet, koji potice iz Burme. U Evropi se upotrebljavaju obe. Cejlonski cimet stiže u prodavnice u štapicima i ima nežniju i prijatniju aromu, a ukus mu je ljuto oštar, slatko-peckav, ni opor ni sluzav. Sadrži 1,5 do 4 procenta etericnih ulja. Najbolje vrste kina-cimeta mirišu oštrije, a ukus im je peckavo ljut i sladak dok je hemijski sastav kao kod cejlonskog cimeta. Cimet se dva do tri puta godišnje sece sa svakog stabla, zatim se preko noci umotava u kokosove asure i pušta da fermentira, nakon toga se guli spoljna kora, odstrani i srednja, a upotrebljava se samo nežna, unutrašnja. Deset takvih tankih kora uvijaju se jedna u drugu pa se suše prvo u senci a zatim na suncu. Pri tome on dobija svoju žuckasto-smedu boju. Cejlonski cimet je znatno deblje kore i samo se jedanput uvija u štapic. U prodavnice stiže uglavnom u komadicima od 3-10 cm ,

Za lek se upotrebljava samo kora, a ostali delovi kao zacini. Plodovi se ne jedu, iz njih se istiskuje vosak za mirisave svetiljke. Iz listova koji se stavljaju u jela kao zacin ( slicno i lovoru), istiskuje se ulje od kojega se pravi cimetova voda i tinktura. To ulje jako žari, pa i samo jedna kap izaziva upalu ako padne na kožu. Ako se kapi ulja prevuku šecerom dobiva se tzv. "cimetov konfekt" ili "sanalet", koji se koristi za jacanje želuca. Vanjska kora drveta nema lekovitih svojstava. Koristan je samo njen unutrasnji, svetloružicasto-smedji deo. Ako je kora na jeziku gorka, onda to nije cimet, nego neka druga kora.
Zbog tanina se primenjuje i kao lek protiv proliva.

Cimet je aromatik, korigens, hemostatik, stomahik, nervinum, adstrigens i dezinficijens probavnih organa.
Punokrvni i lako uzbudljivi ljudi ga ne podnose. Cimet jaca srce i želudac, oživljuje živce i osvežava krv, pomaže kod slabe probave, stvaranja previše kiseline i sluzi u želucu, kod grcevitog povracanja, krvavih proliva, krvarenja iz materice, te kod prejake i preduge menstruacije ili posle porodjaja, stimulise mokrenje i deluje protiv gihta.

VINO OD CIMETA : 30 grama usitnjene cimetove kore, ½ litre slatkog crnog vina; namakati 6 dana. Pije se po mala cašica 3X dnevno pre jela.
Još je efikasnije cimetovo vino pripremljeno na sledeci nacin : 100 grama crnog vina, 8 grama cimetove tinkture, 6 grama tinkture maticnjaka i 30 grama šecernog sirupa. Svakih 1-2 sata uzima se po 1 velika kasika.

TINKTURA : 100 g usitnjene kore cimeta namociti u ½ litre 80% alkohola, u trajanju od 15 dana, procediti i uzima se dnevno po 20-30 kapi 3X dnevno pre jela.

KUVANO VINO s cimetom : u 1 litru belog vina staviti koru od cimeta, 10 klincica i 100 grama šecera, zagrejati do vrenja, poslužiti vruce
Sastav

Cimet ima značajno antioksidansko dejstvo, pomaže varenju hrane, sadrži hranljive materije i lekovite sastojake:

* biljna vlakna
* vosak
* gvožđe
* kalcijum
* mangan
* metalhidroksid-halkon-polimer (mhcp)
* minerali
* tanini

Korišćenje

Velika prednost cimeta je u tome što je jeftin i dostupan, može se kupiti u gotovo svakoj prodavnici prehrambene robe. U ishrani i kao začin koriste se cimetovi štapići, a lekovito je i cimetovo vino (vino začinjeno cimetom). I mešavina meda i cimeta ima veoma lekovite osobine. Cimet je antiseptik, tako da se čajem od cimeta mogu ispirati posekotine i ogrebotine.

Zbog svog antibakterijskog i antigljivičnog dejstva, koristi se i za zaštitu hrane od kvarenja. Ispitivanjem se došlo do toga da se u nekim slučajevima može koristiti i umesto konzervansa za konzerviranje mesa.

Pored ishrane, cimet se koristi i u kozmetici. Žvake sa ukusom cimeta upotrebljavaju se protiv neprijatnog zadaha.

Dejstvo

Do sada je na osnovu ispitivanja naučnika ustanovljen veliki broj lekovitih osobina cimeta protiv sledećih bolesti i tegoba:

* alergijski rinitis
* artritis
* bolesti zuba i usne duplje
* bolovi u želucu
* vaginalne infekcije
* virusne infekcije
* gastritis
* giht
* glavobolja
* gljivične i bakterijske infekcije
* gojaznost
* grčevi
* gubitak apetita
* gubitak kose
* gubitak polnog nagona
* dermatitis
* dijabetes
* impotencija
* infekcije bešike
* iscrpljenost i umor
* kandida
* karcinom debelog creva
* kiselina u želucu
* kožne bolesti tela glave i problemi sa kosom
* loša cirkulacija
* loše pamćenje
* malaksalost
* malokrvnost
* menstrualne tegobe i krvarenje
* mučnina
* nadražena creva i nadimanje
* neke vrste raka
* nervna napetost
* otvorene rane, posekotine i ogrebotine
* PMS
* povišen nivo holesterola i triglicerida
* povraćanje
* postporođajni problemi
* problemi sa varenjem i zatvor
* problemi sa varenjem i proliv
* problemi sa živacima
* problemi sa žučnom kesom
* problemi sa jetrom
* problemi sa mokrenjem i mokraćnim kanalima
* sve vrste bolova
* stres
* tegobe u menopauzi
* ujedi i ubodi insekata

Cimet ubrzava disanje i rad srca, a time utiče na povećanje temperature tela i samim tim ubrzava sagorevanje masti.

Način primene

Cimetovo ulje koristi se za mazanje pojedinih delova tela ili u aromaterapiji, dok se cimetovi štapići (kora) ili prah koriste kao začin ili lekoviti dodatak jelima. Interesantno je da cimet poboljšava i vizuelno pamćenje i brzinu reagovanja, razvijajući pozitivnu energiju.

Kod dijabetesa cimet pomaže boljem iskorišćenju insulina. Novijim istraživanjima ustanovljeno je da poboljšava tzv. glukozni metabolizam oko dvadeset puta.

Na osnovu navedenog može se zaključiti da cimet treba koristiti u ishrani ne samo kao začin već i kao lek.

Naravno, pošto se radi o začinu, ne treba preterivati, veće dnevne doze cimeta nisu preporučljive. Ulje na bazi cimeta ne preporučuje se trudnicama.

#15: Re: ...the spice... Autor: maski, Lokacija: beograd

Poslato: Ned Dec 06, 2009 7:02 pm
----
Karanfilic

Sušeni cvetni pupoljci tropskog drveta karanfilica imaju široku primenu u kulinarstvu. Vecina jela od mesa i ribe sadrže prah ove zacinske biljke, koja se koristi i kao dodatak mnogim sosovima, toplim napicima i konzervisanim namirnicama. Jedan do dva karanfilica poboljšace ukus obroka. Karanfilic se, medutim, može koristiti i u medicinske svrhe. Ukoliko vas usred noci probudi jaka zubobolja, bol ce uminuti desetak minuta pošto izgrickate mirišljavi cvet ove biljke. Takode, ukoliko primetite da su vam se desni zacrvenele i natekle, skuvajte caj od karanfilica. Prokuvajte 200 mililitara vode, pa je prelijte preko tri cveta karanfilica i pustite da odstoji desetak minuta. Ovim cajem ispirajte usnu duplju ili, još bolje, popijte mlak caj. Karanfilic ima antisepticko i protivupalno dejstvo i bolje od bilo kojeg farmakološkog sredstva može da eliminiše afte i zubobolju.

#16: Re: ...the spice... Autor: maski, Lokacija: beograd

Poslato: Ned Dec 06, 2009 7:18 pm
----
kakao

Kakao se dobija sušenjem i mlevenjem delova biljke kakaovac, koji se koristi za pravljenje čokolade.

Kakao je prvi doneo u Evropu Kristifor Kolumbo 1502. iz Amerike, odakle potiče. Tamo su domaćini od te biljke pravili piće, koje se dopadalo španskim kolonizatorima.

Čokolada je poslastica koja se dobiva miješanjem kakaove mase s većom ili manjom količinom šećera. Najčešće na tržište dolazi u obliku pločica. Ime potječe iz vremena kada se čokolada više pila kao napitak iz riječi Xocóatl ili chocolatl (xoco što znači gorko i atl voda), od čega se dalje proširila po drugim indoeuropskim jezicima, pa je ušla u engleski kao chocolate, njemački Schokolade, francuski chocolat. U današnjem nahuatlu zove se xocolātl.

Plod drveta kakaovca (lat. Theobroma cacao ili hrana bogova) daje osnovnu sirovinu u proizvodnji čokolade, to je kakao (u astečkom cacaotl), neugledna je biljka što raste u tropskoj šumi od južnog Meksika do bazena Amazone.

Pretpostavlja se da su Olmeci još prije 2.600 godina kuhali čokoladnu smjesu. Visokorazvijena civilizacija Maja u travnju je priređivala slavlja u čast boga kakaa Ek Chuaha, tijekom kojega bi se prinosile životinjske žrtve i dijelili pokloni, a zrna kakaovca bila su prihvaćena kao sredstvo plaćanja. U Meksiku su potvrđena slična slavlja.

Sa svojih putovanja po Južnoj Americi Kristofor Kolumbo donio je na španjolski dvor i sjeme kakaovca, ali nije pobudilo nikakvo zanimanje. Tek će španjolski konkvistador Hernán Cortés kada krene u osvajanje Južne Amerike i uništavanje tamošnjih civilizacija probati Xocolatl, toplu kakaovu tekućinu koju mu je ponudio astečki vladar Montezuma u golemim zlatnim peharima.

Asteci su čokoladni napitak pili zagrijan i bez trunke slatkoće, ali su dodavali začine poput vanilije i čilija, a tek će Europljani od čokolade napraviti slatkiš. Španjolski redovnici su prvi u Europi pripravljali čokoladu, još uvijek tekuću, počeli su dodavati šećer i cimet, ali tajnu nisu mogli dugo skrivati.

Čokolada kakvu poznajemo danas je novijeg nadnevka i to zahvaljujući Nizozemcu Conradu J. van Houtenu, koji je 1828. g. patentirao hidrauličnu prešu koja je mrvila zrna kakaovca iz kojeg je nastao kakao prah. Englezi (Joseph Fry) su 1847. g. otkrili kako taj prah miješati sa šećerom i rastopljenim kakao maslacem te je takva nova čokolada postala ubrzo omiljena i bila je to prva čokolada za jelo. Švicarac Daniel Peter je eksperimentirao s mlijekom kao sastojkom u čokoladi i uspio je proizvesti prvu mliječnu čokoladu 1875. g.

Dalje su Švicarci usavršavali proizvodnju čokolade i godine 1879. Rudolf Lindt (Lindt je danas jedna od najpoznatijih tvornica čokolade) napravio je čokoladu koja se topila u ustima (poznata i po nazivu "chocolat fondant").

#17: Re: ...the spice... Autor: maski, Lokacija: beograd

Poslato: Pon Dec 07, 2009 10:54 pm
----
Cimet – Istine i zablude

Ovo je jedan od najstarijih začina koji možemo naći u svakoj kuhinji. Spominje se čak dvije tisuće godina prije Krista, ali i u Bibliji, a u azijskim se kulturama tisućama godina koristi i u medicinske svrhe. Daje specifičan okus slatkim i slanim jelima kojima se dodaje u kombinaciji s ostalim začinima.

Pravi cimet (Cinnamomum verum ili zeylanicum)

dolazi sa Šri Lanke. Sušeni dio unutrašnje kore ovog zimzelenog drveta koje u prosjeku raste 10-15 metara se koristi kao začin. Nalazimo dva oblika – štapići i mljeveni. Ova vrsta cimeta ima nježniju i pikantnu slatkastu aromu. Štapići i prah su svijetle žuto-smeđe boje. Osim u gastronomske svrhe, koristi se i u prirodnoj medicini zbog antimikrobnih svojstava, ali i kao repelent za insekte. Ta svojstva omogućuju i dugotrajno skladiptenje cimeta. Služi i protiv visokog tlaka, nadutosti, ali i prema nedavnoj studiji ovaj cimet može služiti kao prevencija ili bar odgoda javljanja tipa dijabetesa koji se razvija s godinama. Započele su kliničke studije, a znanstvenici se slažu da se pacijentima s dijabetesom tipa 2 može poboljšati stanje pri dnevnoj konzumaciji inzulina – čak jedan gram pravog cimeta dnevno može sniziti šećer u krvi. Jedna čajna žlica sadrži pet grama. Svakako se posavjetujte s osobnim liječnikom i nutricionistom prije bilo terapijske konzumacije.

Kasija cimet (Cinnamomum cassia)

ili indonezijski cimet je najrašireniji u prehrambenoj industriji zbog veće otpornosti biljke i dakle lakšeg uzgoja. U ovom slučaju se koristi cijela kora biljke, što začinu daje tamniju i pomalo crvenkastu boju za razliku od originalnog cimeta. Ima jači okus, te može i peckati. Europske agencije za zdravlje su nedavno objavile upozorenja o konzumaciji visokih doza ove vrste cimeta jer sadrži Kumarin - toksična kemijska supstanca koju nalazimo u raznom bilju koja se u suvremenoj medicini koristi kao prekursor za razne antikoagulante. Ukoliko se uzima u većim količinama ili nekontrolirano, može uzrokovati vrtoglavice, mučnine, slabost, oštećenja jetre, bubrega, unutrašnja krvarenja i smrt. Kumarin se u znatno manjoj količini nalazi u originalnom, pravom cejlonskom, tj. cimetu sa Šri Lanke.

Kako razlikovati cejlonski i kasija cimet?

Osim razlike u boji razlikujemo ih ovako:

Štapići pravog cimeta imaju puno tankih slojeva i mogu se vrlo lako samljeti u prah koristeći mlinac za kavu ili mužar, dok su štapići kasija cimeta iznimno tvrdi, a najčešće sadrže jedan deblji sloj kore i mogu vrlo brzo ako ne odmah slomiti električni mlinac ukoliko se prethodno ručno ne slome na male komadiće.

Ponekada dolazi do zabune pri razlikovanju mljevenog cimeta ukoliko je isti skladišten u vlažnijim uvjetima. No, jednostavno provjera lako može pojasniti o kojem je cimetu riječ – par kapi otopine/tinkture joda će pravi cimet ostaviti istim, dok će kasija cimet poprimiti tamno plavu, skoro pa boju tinte, ovisno do količine kasija cimeta koji smo nakapali jodom. Ukoliko niste sigurni koji ste cimet kupili, svakako prije konzumacije provjerite o kojoj je vrsti ovoga začina riječ.

Na kraju zapamtite vrlo važno pravilo:

Kupujte isključivo pravi, odnosno cejlonski cimet – obratite pozornost na latinski naziv na pakiranju proizvoda. Taj cimet možete jesti do mile volje.

Ako ne možete naći taj cimet, onda smanjite uporabu kasija cimeta na najmanju moguću mjeru – primjerice, djeca predškolske dobi smiju dnevno pojesti najviše četiri keksa s kasija cimetom, starija djeca do šešt komada, a odrasli osam. Trudnice ne bi smjele konzumirati kasija cimet.

-> Začini

Sva vremena su GMT

Strana 1 od 1